Čovjeka je veoma teško definisati, a skup nemoguće. Možda je lakše napraviti analogiju dva skupa i dvije osobe primjenjujući matematičke odrednice na međuljudski odnos.

Mlada osoba je, smatra se, sklona zaljubljivanju. U toku razvoja, počev od simbiotskog odnosa sa majkom, drugog gleda kao produžetak sebe. Taj neko je tu da zadovolji njene potrebe i želje, počev od roditelja, preko vršnjaka do značajne osobe. Zato je i sklona očaranjima i razočaranjima. Drugog najprije idealizuje, a onda kada nastupi realnost shvati da se ta osoba ne podudara sa njenom predstavom iz mašte. I upravo zato se to i događa. Predstave žive u fantaziji, a realni ljudi u realnom svijetu. Međutim, moguće je i da uprkos psihološkom rastu emocionalno ne sazremo u mjeri koja bi bila optimalna dobu zrelosti.

U uniji skupova skupovi A i B su potpuno spojeni, kao kada dvoje ljudi izgube granicu izmedju ja i ti, i nastane jednodišuće biće zvano mi. Osobe preokupiranog obrasca afektivne vezanosti teže da se spoje sa partnerom, da postanu jedna cjelina, maltene jedno biće. Da li je moguće da dođe do ispunjenja njihove fantazije najprije će zavisiti od toga koji je dominantni stil afektivne vezanosti druge osobe. Ukoliko je drugi istog obrasca afektivne vezanosti, možemo pretpostaviti da zbog  jake želje za intenzivnim i učestalim kontaktom ove dvije osobe neće imati međusobnih problema u pogledu količine i kvaliteta kontakta i da će im biti relativno lako biti da se „stope“.

Ako je druga osoba izbjegavajućeg obrasca ovaj odnos može pretrpjeti brojne izazove. Osoba izbjegavajućeg stila afektivne vezanosti najprije bi odgovarala onome što sto se u matematici zove razlikom skupova. Ovi ljudi nisu previše investirani u odnos sa drugom osobom, već ulažu u sebe, svoje kapacitete i resurse. Razlozi su brojni, bilo da su ih odbacile značajne figure u djetinjstvu, imaju iskustvo gubitka voljene osobe u ranom periodu razvoja, kao i potrebu za izbjegavanjem bliskosti usled straha od bola zbog ponovnog sloma. Mogu živjeti i sa predstavama o savršenom i idealnom, kao i fantomom bivšeg partnera dok su im stvarni odnosi prolazni, površinski ili samo seksualni. Njihova unutrašnja logika je da ako se emocionalno investiraju mogu previše izgubiti ako dođe do brodoloma, te da je pobjednik nužno sam.

Veliko je pitanje da li dvije osobe dezorganizovanog stila afektivne vezanosti mogu opstati u odnosu. Ideja je da se psihološki sa svakom polovinom jedne osobe “spaja” suprotna polovina druge. Tako bi iz preokupiranog dijela išli ka izbjegavajućem dijelu našeg partnera, a on iz svog preokupiranog ka našem izbjegavajućem. Zajedništvo ove dvije osobe ličilo bi na kombinaciju simetrične razlike i unije naizmjenično.  Slikovito,  kao lampice na novogodišnjoj jelci koje svijetle čas na jednom dijelu, čas na drugom, a zatim sve zajedno. Ipak, veća je vjerovatnoća da bi u ovom burnom i intenzivnom odnosu oboje pregorjeli, jer u svom prtljagu nose veliki broj predstava i iluzija, a za izgradnju odnosa sa drugima najprije je potrebno izgraditi odnos sa sobom.

Kada stvarnost konfrontira maštu, nastaje presjek skupova. Drugi nije tu bi nas upotpunio, ali jeste da zajedno formiramo relativno trajni i konstantan odnos u kome niko ne gubi sebe, a u presjeku postoji naše zajedništvo, gdje se nalaze svi oni elementi koji čine nas kao poseban skup. To podrazumijeva da poznajemo i prihvatamo najprije sebe, a zatim i drugog. Onda i nastaje relativna simetrija odnosa voljeti i biti voljen, a tas na vagi je u ravni.

One Comment

  1. Ovakvih tekstova je potrebno više, posebno kao podrška mladim bračnim parovima, koji kada uđu u brak, svjedoci smo, ošas se (raz)očaraju. Nismo ni svjesni koliko su nam svakom ponaosob složene ličnosti, ponekad nismo u saglasju ni sa samima sobom, a kamoli s nekim drugim, ma ko taj bio -dijete, naš roditelj, partner. Stoga, ovakvi
    tekstovi koriste i (o) svješćuju nas!

    Milena Radovic Savic

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *