Depresija – doživljaj dubokog odmora do kog smo došli usled iscrpljenosti od težine sopstvenog identiteta

Procjenjuje se da jedna od deset odraslih osoba u nekom momentu iskusi depresiju. Simptomi su osjećaj gubitka zadovoljstva ili interesovanja za život i aktivnosti, doživljaj bezvrijednosti, inferiornosti, neadekvatnosti; zajedno sa snažnim osjećanjem tuge, očaja, gubitka nade, samomržnje i samoprezira, krivice, smanjenje koncentracije i memorije; neodlučnost i intenzivna samokritičnost, kao i česta suicidna ideacija.

Depresija je najčešći poremećaj zbog kojeg ljudi traže tretman. Po intenzitetu simptoma može varirati od blage do izuzetno teške depresije, a sami simptomi mogu se rangirati od suptilnih do potpuno onesposobljavajućih kada osoba nije u stanju da obavlja svakodnevne poslove. O depresiji govorimo kada osoba koja je u tugovanju nije u stanju da svoj unutrašnji svijet reorganizuje i kada je uvjerena da ne može da živi bez izgubljenog objekta. Depresivno osjećanje je na neki način žalovanje za samim sobom, odnosno sopstvenim identitetom i suštinom, koja je, kako često doživljavaju klijenti, nepovratno izgubljena.

Na postojanje depresije, u ranoj dobi utiče i stresni kontekst života djece. Depresija majke povećava rizik za depresiju kod djeteta, osim toga i neadekvatno roditeljstvo, siromaštvo i visok stepen porodičnih konflikata.

Depresivne majke će sporije reagovati na potrebe svoje bebe i biti manje stimulativne u svojim interakcijama. Rizik povećavaju i negativna roditeljska ponašanja, kao što su nedostatak topline i i ljubavi i visok nivo kriticizma. Dijete introjektuje spoljašnje uticaje i „pretvara“ ih u samokritikujući unutrašnji dijalog i “ja sam loš” osjećanje.

Jasno je da zlostavljanje u djetinjstvu povećava rizik za depresiju jer utiče na stvaranje negativne unutrašnje reprezentacije sebe i drugih (kriticizam, okrivljavanje, nedostatak roditeljskog interesovanja i nizak nivo pohvala).

Verbalno zlostavljanje i kritikovanje od strane roditelja (npr. ti si bezvrijedan/glup) dijete internalizuje u svoju sliku o sebi. Ovo bi dovelo do toga da dijete postane obuzeto osjećanjima neuspjeha, bezvrijednosti, inferiornosti i sumnje u sebe i predstavlja marker vulnerabilnosti za depresiju…

Ideja Kloda Stajnera da je depresija povezana sa deprivacijom stroukova podudara se sa ovom tvrdnjom. Ako nismo dobili dovoljno njege i pažnje u djetinjstvu, u odrasloj dobi možemo biti u poziciji povlačenja od svijeta. Stajner je ovaj internalizovani obrazac stroukiranja vidio kao skript bez ljubavi, u kojem je centralno osjećanje nevoljenosti ili nezavređivanja ljubavi. Klijent može smatrati da on ne vrijedi, ali da drugi vrijede više od njega i biti u diskrepanci sa spoljnim svijetom. Osim toga, može smatrati da ne vrijedi ni on, ali ni svijet u kom je nemoguće živjeti, što veoma podsjeća na nihilisticku perspektivu, iz koje nema izlaza.

Moguće je da jedan dio depresivnih klijenata ima zabranu nemoj da postojiš, ali i neku od zabrana na bliskost, uspjeh, zabranu osjećanja, važnost, pripadnost… Zbog toga što ljudi koji su depresivni nemaju dostatnog unutrašnjeg Njegujućeg roditelja, terapeut podržava klijentovo ego stanje Djeteta. Nemali broj depresivnih klijenata su perfekcionisti i izrazito samokritični usled internalizacije prezirućeg autoriteta u unutrašnje psihičke strukture. Ovi klijenti imaju problem sa prihvatanjem sebe kao vrijednog ljudskog bića. Pošto su uslovili osjećanje lične vrijednosti, osjećaju se bezvrijedno ako taj uslov ne zadovolje, što dalje kod njih pokreće doživljaj neprijatnih samoosjećanja. Toplina, prihvatanje i validacija ključni su za izgradnju klijentovog unutrašnjeg Njegujućeg roditelja. Terapeutov zadatak je da pomogne depresivnom klijentu da se suprotstavi osjećanjima izolovanosti i bezvrijednosti. Prvi zadatak terapeuta je da sa klijentom uspostavi odnos ja sam OK, ti si OK. Zatim terapeut podržava klijenta da prepozna samoograničavajuće sisteme razmišljanja, dekontaminira iracionalna uvjerenja, ponovno procjenjuje iskustva koja su dovela do osjećaja bezvrijednosti i podržava klijenta u donošenju nove odluke. Depresivnoj osobi kao samopomoć pomaže tjelesna vježba, uravnotežena ishrana, samonjegovanje, društveni kontakti, poboljšanje sna, majndfulnes i tehnike pravilnog disanja. Za kraj, depresiju možemo shvatiti na način na koji je posmatrao i Džef Foster (igra riječi depressed ~ deep rest) kao doživljaj dubokog odmora do kog smo došli usled iscrpljenosti od težine sopstvenog identiteta. A nakon odmora nužno slijedi oporavak.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *