U simbiotskom odnosu dve osobe se ponašaju kao da su jedna ličnost, pri čemu ne koriste sva svoja ego stanja. Cena simbioze je isključenje odraslih resursa ličnosti. Osoba na nesvesnom nivou otpisuje opcije koje odrasloj osobi stoje na raspolaganju.

Frida u Dijegu vidi zaštitnika, takoreći očinsku figuru s kojom stupa u simbiotski odnos. S druge strane Frida je suprotnost putenim ženama s kojima je Dijego imao avanture. Dijego je u ovu simbiozu bio pozvan neverbalno setnim Fridinim pogledom, smirenošću, zamišljenošću kao i snagom i odlučnošću.

Slika 1. Frida Kalo i Dijego Rivera                 Slika 2. Frida Kalo i Dijego Rivera

Slika 1. Frida i Dijego Rivera, 1931. godine. Istoričari umetnosti pretpostavljaju da je ovaj autoportret zasnovan na fotografiji sa venčanja. Prvo što zapažamo je razlika u visini između supružnika, koja se može činiti prenaglašenom ako nemamo uvid u fotografiju desno. Frida je krhka naspram svog stamenog i vidno starijeg supruga, koji je predstavljen kao već realizovan i priznat umetnik.Frida na ovom autoportretu sebe stavlja u podređeni položaj.

Iz ove slike možemo da uvidimo da se simbioza već razvila i da je u ovoj simbiozi bar u ovom periodu Frida bila u ulozi Slobodnog deteta koje još istražuje svet i nalazi svoje mesto u njemu, a Dijego kao stariji i zreliji u ulozi Negujućeg roditelja.

Slika 3. Autoportret Fride Kalo                   Slika 4. Frida kalo, Dvostruki portret Dijego i ja

Slika 3. Autoportret u Tehuana stilu ili Dijego u mojim mislima ili Mislim na Dijega, 1943. godine. Na ovom autoportretu uočljiv je portret Dijega iznad Fridinih obrva koje su takoreći bile njen lični pečat i obeležje ličnosti. Frida je opsednuta Dijegom, on joj je stalno u mislima, a postavila ga je na mesto takozvanog „trećeg oka“. Frida je sebe oslikala u Tehuana nošnji koju je Dijego izuzetno voleo. Na lici se zapaža i struktura nalik na paukovu mrežu, te se može zaključiti da je Frida htela Dijega da uplete u istu.

Slika 4. Dijego i Frida ili Dvostruki portret, Dijego i ja,1944. godine. Frida Kahlo naslikala je ovaj dvostruki portret za 58. Rođendan Dijega Rivere. Na ovom autoportretu se može zapaziti da je Frida njih dvoje videla kao jedno biće, kao borbu dualnosti i suprotnosti. Kao muškarca i ženu, dan i noć, sunce i mesec, vatru i vodu, život i smrt.

Ovu simbiozu najbolje opisuju Fridine reči iz njenog dnevnika: „Dijego početak, Dijego graditelj, Dijego moj dečak, Dijego moj verenik, Dijego slikar, Dijego moj ljubavnik, Dijego „moj suprug“, Dijego moj prijatelj, Dijego moja majka, Dijego moj otac, Dijego moje dete. Dijego=ja, Dijego Univerzum, različitost u jedinstvu.”

Slika 5. Dijego i ja, 1949. Godine. Ovaj autoportret je nastao kad je Frida saznala za ljubavnu aferu Dijega i filmske dive Marije Feliks. Na ovom autoportretu Frida svoju kosu predstavlja kao opasnost, kao nešto što steže njen vrat i preti da je zadavi. Predstavila je sebe tužnu, zamišljenu i uplakanu.

„Frida ga je oduvek obožavala, od onog časa kada je krišom išla da ga gleda kako slika freske na zidovima amfiteatra Bolivar. Radi njega, da bi ga privukla, da bi ga više volela, rešila je da i sama slika, a kad ju je strašni udes smrvio, ona u tom slikarskom radu nalazi snagu da se odupre očajanju. Za nju je slikati, kao i za Dijega, značilo živeti.“

Frida je zbog Dijega promenila stil odevanja u revolucionarni to jest žene aktivistkinje: sveden, duge suknje, bluze i kravata. Zbog njega je počela da slika, i učlanila se u komunističku partiju. Kad Dijega izbace iz komunističke partije i ona je tad napušta, menja stil odevanja u indijanski: suknje, žive boje, svilene košulje, živopisan nakit „Drska devojka, sjajnih i izazivačkih očiju pretvorila se u mladu ženu izvanredne lepote, obavijene šalovima i nakićene ukrasima od pečene gline kao pretkolumbovski idoli, više oklop, nego nakit, već zatvorena u svoju samoću i sa pogledom pomalo udaljenim, po strani, zamagljenim zbog sećanja na bolove“ .

Kao i kod većine umetnika i kod ovo dvoje je od Ego stanja najispoljenije ono što Transakcionisti zovu Ego stanje Deteta. Ovo Ego stanje može biti ispoljeno u vidu Adaptiranog deteta, Slobodnog ili pak Prkosnog deteta. Analizirajući biografske i transkripte autobiografskih zapisa nalazim prisustvo Slobodnog deteta u najvećem broju slučajeva, a ponekad i Prkosnog naročito kod sukobljavanja s autoritetima Meksičke države kao i naručiocima dela poput Rokfelerovih i Fordovih u SAD. Isključenje ostala dva Ego stanja Roditelja i Odraslog se u krajnjem može videti po njihovim neracionalnim, impulsivnim životnim postupcima, kad bi često svoj život stavili u opasnost zarad komunističkih ideala kao u slučaju skrivanja Trockog, ili pak kad su i pored ogromnih honorara za to vreme dolazili do egzistencijalnih problema.

Dijego Rivera u ovoj simbiozi ima ulogu i negujućeg roditelja kad se zdravstveno stanje Fride Kahlo pogorša, nakon amputacije noge, kad je pred kraj života nemoćna u postelji i na morfijumu zbog jakih bolova. On je neguje i brine o njoj koja je bespomoćna poput deteta. Njihova simbioza je trajala sve vreme njihove veze, obostranih dolazaka i odlazaka i ponovnog spajanja u istu.

 

Literatura:

  1. Stjuart I, Džoins V. Savremena transakciona analiza, Novi Sad: Psihopolis institut, Daniel Print – Novi Sad, 2011.
  2. Keterman A. Frida Kalo- Patnja i strast, Keln: Taschen, 2007.
  3. Frida Kalo, Dnevnik- intimni autoportret, Beograd: Clio, 2002.
  4. Le Klezio, Dijego i Frida, Vršac: Kov, 2008.

 

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *